TUŽBA Utvrđivanja pravne ništetnosti Ugovora između Vlade RH i Srpske pravoslavne crkve

U narednim danima će Hrvatsko bilo podnijeti tužbu sa svrhom utvrđivanja pravne ništetnosti ‘Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa’ (Klasa: 070-03/02-03/02; Urbroj: 5030109-02-3).

Dotični je sporazum donesen na sjednici Vlade Republike Hrvatske 12. prosinca 2002., a stupio je na snagu s datumom potpisivanja. Sklopljen je na neodređeno vrijeme između Republike Hrvatske s jedne strane te Srpske pravoslavne crkve s druge strane, odnosno njenog tzv. organskog djela u Republici Hrvatskoj, sačinjenog od eparhija Zagrebačko-Ljubljanske, Gornjokarlovačke, Dalmatinske, Slavonske i Osječko-Poljske i Baranjske.

U ime Srpske pravoslavne crkve ugovor je potpisao Jovan Pavlović, u ulozi predsjednika Episkopskog savjeta crkve. Ugovor je potpisan u vrijeme mandata predsjednika Vlade Ivice Račana, koji je činom potpisa ovog sporazuma sklopio apsolutno najštetniji ugovor u novijoj hrvatskoj povijesti. Slijedom upravo tog sporazuma, Srpska pravoslavna crkva iz državnog proračuna Republike Hrvatske svake godine ubire oko 20 milijuna kuna, odnosno više od 2 i pol milijuna eura. Procjenjuje se da Srpska pravoslavna crkva iz našeg državnog proračuna dobiva tri puta više sredstava nego joj je potrebno za normalno djelovanje. Dok jedna trećina ovog iznosa ostaje u Hrvatskoj, dvije trećine odlaze u riznicu crkve u Beograd. Međutim, nije upitno samo upravljanje dobivenim novčanim sredstvima, već i nekretninama.

Dovoljno je prošetati Cvjetnim trgom i primijetiti kako su najatraktivnije lokacije pripale upravo Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Lokacije su to koje ova Crkva daje u zakup za ogromne iznose novaca, a i taj se novac – baš kao i onaj koji se izdvaja iz državnog proračuna Republike Hrvatske – naposljetku transferira u Srbiju. Nad ovim financijskim tokovima nikakve kontrole nema čak niti Republika Srbija.

U više navrata smo iznijeli naše mišljenje o štetnosti ovog ugovora po Republiku Hrvatsku, kojeg ujedno smatramo i pravno nevaljalim. Naime, pregledom evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, jasno je da Srpska pravoslavna crkva nije zavedena kao vjerska zajednica u našoj državi. Čak i da je Srpska pravoslavna crkva bila zakonski registrirana kao vjerska zajednica, njen Ustav je jasno definirao pravne osobe, kao i crkveno-hijerarhijske i samoupravne vlasti i tijela, koji jedini mogu zastupati imovinsko-pravne interese crkve pred državnim tijelima. U taj Ustav nikada nije uključena institucija Episkopskog savjeta, niti definirana uloga i funkcija predsjednika savjeta. Kako je onda episkop i mitropolit Jovan Pavlović, koji je tada obnašao funkciju predsjednika tog istog Episkopskog savjeta, mogao pravovaljano potpisati ugovor u ime Srpske pravoslavne crkve?

Podsjećamo i ponovo naglašavamo, dok je s hrvatske strane ovaj ugovor bio potpisan na razini predsjednika Vlade Republike Hrvatske, u ime Srpske pravoslavne crkve ovaj je ugovor potpisao predsjednik neustavnog episkopskog savjeta, u Republici Hrvatskoj zakonski nepriznate Srpske pravoslavne crkve. U svakoj normalno uređenoj državi, ugovor supotpisan od strane osobe koja nije pravni predstavnik pravno priznate institucije ili organizacije smatrao bi se zakonski nevažećim.

Slijedom navedenog, kao politička stranka čiji je jedan od glavnih prioriteta zaštita interesa hrvatske države, podnijet ćemo tužbu s ciljem dokazivanja zakonske nevaljalosti ‘Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa’ iz 2002. godine te zatražiti reviziju pravnih obveza Republike Hrvatske spram Srpske pravoslavne crkve.

U Zagrebu, 10.10.2023.

dr.sc. Ivica Granić